Evo i mene konačno...
Prošlo je dosta tekmi i zanimljivih stvari, koje cu jednom podijeliti sa vama, do tada lijep pozdrav svima!!!
Jedan zanimljiv članak Tomislava Židaka:
NAVIJAČI "KRIVI ZA SVE"?
Hrgoviću viču cigane, ali baklje i skandiranje nisu gori od korupcije i duga
Vlada Republike Hrvatske objavila je rat nasilju na nogometnim stadionima, prvenstveno pirotehnici, navijačkom oružju, kojemu je teško ili nemoguće kontrirati! Đurđa Adlešić, Ana Lovrin, Berislav Rončević i Dragan Primorac su tako u drugi plan gurnuli “manje važne državne probleme” (30 milijardi eura vanjskog duga, mafijaška ubojstva, korupciju, itd.) i fokusirali se na “temeljni problem hrvatskog društva”, na nogometne navijače, koji su bacili 37 baklji na utakmici protiv Linfielda. Najavljene su i mjere protiv bakljada i vrijeđanja nekih, navijačima ne naročito dragih ljudi - policija će prazniti stadione.
Ako su nogometni navijači i Marko Perković Thompson glavni problem ovog društva, onda hrvatsko društvo problema i nema! Ali, i osude Thompsonovog “za dom spremni” i navijačkih baklji su guranje glave u pijesak naših političkih nojeva, koji se zalažu za još jednu besmislicu - igranje pred praznim stadionima. Za koga će se igrati te utakmice? Za 765 prijatelja Mirka Barišića i Zdravka Mamića, koliko ih stane u lože na zapadnoj tribini? A tribine će se prazniti kad netko vikne “Hrgoviću cigane, odlazi iz svetinje”, kao što je Mateo Beusan svojedobno istjerao 4000 Dinamovih navijača s tribina banjalučkog stadiona zbog pjesme: “Oj Dinamo poginut ću za te, kao Stjepan Radić za Hrvate!”.
Jedan klupski menadžer i jedan igrač koji je bio u Hajduku ne smiju postati izlika za brisanje Dinama s mape
Zdravko Mamić drži vrući krumpir u rukama, on treba provesti Vladine mjere, on je Sanaderov komesar za nogomet! I kada govori o nasilju, kojega se i sam grozi, jer je verbalna meta navijačkih strelica, govori o incidentima koje su BBB-i izazvali “invazijom na Bergamo”, na Piazzi Duomo u Milanu, bakljadi u Zürichu, tučnjavi s policijom u Madridu, neredima u Čitluku, ulijetanju s pit bullovima na trening, ulasku u svlačionicu i “predavanju” nogometašima kako se bori za svoj klub, tučnjavama po austrijskim selima. “A mi smo samo u tri godine osvojili šest trofeja”, kaže Mamić i dodaje:
- Od 150 ulaznica, koje smo dali navijačkoj Udruzi, 46 “kupaca” ima zabranu ulaska u zemlje Europske Unije!
Novinar je u ovakvim situacijama u procijepu. U Domžalama smo svjedočili podijeljenosti navijača na “radikalnu mlađu ekipu” i starije, iskusnije i mudrije “bebeovce”, koji “više vole Dinamo nego što mrze Hrgovića”. Mlađa ekipa je ljuta na sve, naročito na novinare (“j... vas Mamić”), na Mamića (“odlazi iz svetinje”), na premijera (“j... vas Sanader”) i posebno na Hrgovića, koji im je trn u peti. Zbog “Hajdučkog srca” u modrom dresu mnogi od njih su razmišljali o prekidu utakmice, a ta ideja još nije mrtva. S druge strane, u četvrtak me nazvao Zdravko Mamić i spočitnuo mi: “Kako možete podržavati huligane?”
Budimo pošteni, Mirko Hrgović je žrtva. Kada se odlučio igrati za Bosnu, u Sarajevu ga je dočekalo skandiranje “Hrgoviću, ustašo”, u Zagrebu “Hrgoviću cigane”. Ni u Japanu mu nisu pljeskali, jer nije bio u naročitoj formi, u Hajduku je bio “neželjeno dijete”. Branio je svog suigrača i tu je pokazao karakter. I on je izlika za navijačko nezadovoljstvo klupskom politikom, no, Zagreb je, kako Mamić kaže “ukleti grad, a Dinamo proklet klub”. U zadnjih 18 godina triput je mijenjao ime. I nikoga ne zanima što je Hrgovićev otac stradao od četničkog metka, što je njegov brat Andrija alkar, koji “ne jaši Mamićeve konje”, on je najozbiljniji džokej u Hrvatskoj.
Svašta sam vidio i doživio u Zagrebu, ali, jedan grafit u Draškovićevoj ulici nikako ne mogu protumačiti nego kao ruganje purgerskom mentalitetu. Ptica rugalica je ispisala “Canjuga vrati se!” Vrati se, predsjedniče, u čije vrijeme se igrao izvrstan nogomet, ali, u čije vrijeme se klub zvao Croatia, navijačima su otimali šalove i skidali dresove s Dinamovim obilježjima, navijači su bili “Sorosevi plaćenici”, a trn u oku je bio transparent “Dinamo svetinja” i zbog tog transparenrta državni poglavar bi bijesnio, a Canjuga poslao policiju da makne “tu odvratnu krpu”. A danas u centru Zagreba piše da bi Canjuga bio bolji nego Mamić. Rekli bi Latini: “O vremena, o običaji!”
Puno puta sam se pitao: “Zašto se takve stvari ne događaju reprezentaciji? Tamo je mir, tamo se plješće i Kranjčaru!” Odgovor je jasan, hrvatska nogometna reprezentacija je jedna od najjačih na svijetu, ona ima rezultate i kultni status, dok Dinamo to nije. Iako je apsolutni vladar u hrvatskom nogometnom prostoru, Dinamo je gubitnički klub, što izaziva navijačke frustracije. I te frustracije idu tako daleko da se u navijačkim glavama rađa ideja o prekidu utakmice trećeg pretkola. U tim glavama se lomi dvojba - je li veća ljubav prema Dinamu, nogometu i svom gradu, ili mržnja prema jednom igraču, koji je došao zaraditi 300.000 eura. Jedan dobar nogometaš, koji još nigdje nije okusio riječ - dobro došao!
Obješena lutka na maksimirskom stadionu je pimitivizam, skandiranje ili jedna baklja - nije! Ali, Fifa, Uefa i ostale institucije znaju da se u nogometu obrće ogromni novac i žele ga što više, a dim baklji nije “tamjan” ni miomiris, zbog kojega bi ljudi dolazili na stadione i trošili novac. I zato se bore protiv pirotehnike, prazne tribine i dive se načinu kako je to riješila Margaret Thatcher.
Pitanje za nogometne zaljubljenike; jesu li jedan klupski menadžer i jedan nogometaš, koji je igrao u Hajduku, vrijedni nestanka Dinama s nogometne mape? Nisu, gospodo, nisu! Zar vaša nogometna filozofija nije satkana u rečenici: “Igrači odlaze, uprave prolaze, ostaje samo Dinamo i mi”. Prekinete li utakmicu, ni Dinama više neće biti, ili će biti mali nogometni balkanski jadničak. Jednu godinu, zbog nereda u Auxerreu, Dinamo je bio izbačen iz Europe. Kakva je to bila godina? Jadna! A 300 navijača u Belfastu je podatak koji govori da je Dinamo veliki klub. Velik može biti samo po dvije stvari; po rezultatima i navijačima! Rezultat je obećavajući, a sve ostalo - ovisi o vama! Uostalom, zar vaša himna ne glasi: “U dobru i u zlu, sjever je uvijek tu”...
Igrači nikad ne smiju ignorirati publiku
Za nogometaše engleskih klubova navijač je svetinja. Negdje sam pročitao da David Beckham nikada nije odbio dati autogram, a nogometaši, kada su i u najvećem “bedu”, i kad izgube utakmicu, zapljeskat će navijačima, koji su ih bodrili 90 minuta.
Kako protumačiti protest Dinamovih nogometaša, koji nisu željeli pozdraviti navijače u Domžalama? Kapetan Igor Bišćan tvrdi da to nije bila Mamićeva naredba, već solidarnost s Mirkom Hrgovićem, koji je “dio momčadi” i kojega su navijači grubo vrijeđali.
No, protest je bio pucanj u prazno, skupo plaćeni Dinamov nogometaš, koji godišnje zarađuje najmanje 500.000 eura, nema pravo okrenuti glavu od čovjeka, koji je zbog Dinama došao u Ljubljanu, platio ulaznicu 20 eura i otkinuo iz skromnog obiteljskog budžeta još vlastitog novca zbog onih, koji imaju privilegiju nositi Dinamov grb.
Čak i kad su srditi, navijači su najvažniji dio klupskog tijela, svi ostali su servis jednog imena i publike.
To što su si dopustili nogometaši Dinama, nikada si neće dopustiti nogometaši Manchester Uniteda, koji su, ipak, “nešto veće zvijezde”...
Lokomotivaš bolji od Latinosa
U grozničavoj potrazi za nasljednikom Luke Modrića, Dinamo je pokušao sve. Kupili su i “školovali” Brazilca Sammira, a kad su se (prerano) razočarali, posegnuli su za čileanskim reprezentativcem Pedrom Moralesom. Prvog su platili 2,000.000 dolara, drugog 2,500.000 eura. I što su dobili? Milana Badelja iz Lokomotive, koji vlakom iz Gajnica ide na treninge i koji je već danas na razini jednog Sammira, a Moralesa je poslao na klupu.
Milan Badelj je potvrda da u Dinamu ima igrača i treneri samo “trebaju otvoriti oči”. No, mnogi Dinamovi treneri su “slijepci” i trebali bi na hitnu lasersku operaciju očiju. Jer, ako taj Badelj u sebi ima nešto bobanovskog, zašto su čekali s Andrejom Kramarićem?
Zato jer ne znaju što im je činiti s Balabanom ili Šokotom, koje su skupo platili, a donijeli su malo koristi. Osim što su jeftini, tim mladim nogometašima, koji su ponikli u Dinamovom inkubatoru, Dinamo nešto i znači. Za razliku od Sammira ili Moralesa...
Kako protiv Srne i 6 Brazilaca
Dario Srna protiv Dinama! “Modri” ne mogu biti sretni izborom, jer, niti će zaraditi, niti imaju naročitih izgleda. I navijači će biti u problemima, Donjeck je za njih daleki istok. A i momčad, čiji je gazda Rinat Ahmetov, i koji može platiti svog glavnog igrača Darija Srnu 10,000.000 dolara za četiri sezone, mora se respektirati.
Kakvi su Dinamovi izgledi protiv momčadi sastavljene od čak šestorice Brazilaca? Nisu bez izgleda, ali su oni vrlo mali. Ipak veći nego što su bili protiv Werdera, jer, Srna je najzvučnije ime Šahtjora, ali ni približbno tako veliko kao - Diego.
A Dinamo je protiv Werdera bio blizu uspjeha, no, tada je Dinamo imao i Luku Modrića. Kada bismo prognozirali u postocima, 60-40 za Ukrajince. Šahtjor je momčad koja je prošle godine prvi put “okusila” Ligu prvaka, a Dinamova momčad je tek u nastajanju.
Ali, čuda su u nogometu moguća...
|